Uz slogan „Pljačku nećemo, rijeke ne damo!“ mještani općine Vitez svojim tijelima brane rijeku Kruščicu, budući park prirode, od izgradnje malih hidroelektrana. Među njima je i skupina žena koje su doživjele i nasrtaj policije.
Dok se vozimo prema selu Kruščica u glavi mi se vrti gotovo filmska scena u kojoj mještani u improviziranom i iz nužde sklepanom šatoru veselo pjevaju pjesme sa albuma „Apsurdistan“ zajedno sa domaćim rock zvijezdama Dubiozom kolektiv. Članovi benda su jedni od mnogih koji im dolaze dati podršku. U vrlo kratkom periodu, za ovo selo u općini Vitez, i njegove hrabre stanovnike pročulo se i izvan granica Bosne i Hercegovine. O njihovoj borbi snimljena su već dva dokumentarna filma a novinarske i televizijske ekipe česti su gosti na već sada kultnom „Mostu hrabrih žena Kruščice“. I zaista ne pamtimo kada je neka građanska inicijativa u BiH imala ovakav medijski tretman.
O tome pričam sa svojom kolegicom Kasandrom iz WWF-a i sa Viktorom Bjelićem iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke (CZZS). Viktor i ekipa partnera iz Češke organizacije Arnika među prvima su pritekli u pomoć mještanima i oni su već iskusni u borbi protiv “tsunamija” malih hidorelektrana (MHE) koji prijeti Balkanu.
Planirana izgradnja malih hidroelektrana neće donijeti ekonomske koristi lokalnom stanovništvu, neće stvoriti nova radna mjesta a sve ima katastrofalne posljedice na okoliš“, kaže Viktor Bijelić iz CZZS
„U BiH ih je planirano više od 300, neke su već u izgradnji, a ove brojke gotovo svakodnevno rastu. To znači da niti jedna od 260 i kusur rijeka u BiH neće biti pošteđena,” govori nam Viktor i brzo nas spušta na zemlju i razbija pozitivne dojmove o veselju, pjesmi i medijskoj pažnji koju mještani trenutno imaju. „Ovdje u Kruščici, tj. na istoimenoj rječici, planirana je izgradnja četiri MHE, a gotovo cijeli vodotok bi prema tim planovima trebao završiti u cijevima. Riječ je o projektima koji ne donose ekonomske koristi lokalnom stanovništvu, ne stvaraju dugoročno radna mjesta a imaju katastrofalne posljedice na okoliš. I da nema državnih poticaja teško da bi bili isplativi i samim investitorima,” zaključuje Bjelić. U trenutku kad nam je na karti počeo pokazivati lokacije novih MHE u svijetu, gdje se vidi da su one pretežno planirane u tzv. zemljama trećeg svijeta i blago rečeno ne efikasnog pravnog sustava, stižemo na MOST.
Jaka kiša prisiljava nas da odmah uđemo u improviziranu nastambu u kojoj su mještani proveli zimu i tako spriječili teške strojeve da započnu sa radovima. Prije nekoliko mjeseci kad su mještani blokirali početak radova MHE, na tom mjestu napravljena je improvizirana nadstrešnica. Silom prilika nadogradili su je, izolirali i instalirali peć na drva. Na zidovima plakati podrške, fotografije s prosvjeda, novinski članci i raspored dežurstva. “Žene dežuraju negdje do 18 sati, a mi muškarci noću”, govori mi najstariji prosvjednik Mehmed Bilal.
Osjećaj i dojam su domaćinski, nismo ni sjeli a na stolu su već kava i rahat lokum. Glasno komentiram da se vidi kako ih je ova cijela situacija zbližila. Da ne znam razloge zašto smo ovdje, pomislo bih da smo upali na neku seosku proslavu. Slično je bilo i na velikom prosvjedu koji su organizirali prošle jeseni. Igralo se kolo, a mještani su goste častili roštiljem, pitama i ostalim delicijama iz kućne radinosti.
Tek kad smo počeli kronološki razgovarati o događajima na mostu, na licima sam im počeo iščitavati znakove traume i iscrpljenosti, pomješane sa ponosom i entuzijazmom ovih ljudi. Iako smo pokušali fokus razgovora držati na uspjesima mještana i incijative koja danas ima i glavu i rep, nemoguće je bilo ne prisjetiti se početaka ove priče. U glavi mi je Viktorova rečenica o „zemljama Trećeg svijeta“. Jer iako BiH ima zakonodavni okvir koji obvezuje vlasti i investitore da uključuju lokalne zajednice u procese planiranja i donošenja odluka, ti se propisi u potpunosti zanemaruju.
„U slučaju Kruščice lažirali su suglasnost mještana, na spisku su bila i imena nekih pokojnih mještana“, tvrdi Haris Hurem
”U slučaju Kruščice lažirali su suglasnost mještana, u privatnoj kući jednog od bivših predstavnika mjesne zajednice njih 40-ak potpisalo je suglasnost za projekte, ostali nisu imali pojma, a u selu živi oko 2000 stanovnika“, priča nam Haris Hurem. “Na spisku su bila i imena nekih pokojnih mještana. U usvojeni prostorni plan općine Vitez, a u kojem je planina Kruščica predviđena kao zaštićeno područje, naknadno su ucrtane četiri MHE. To smo slučajno doznali od jedne naše mještanke koja radi u općini, brzo smo se organizirali i alarmirali sve koji mogu pomoći.”
Osim CZZS-a, prvi koji su im došli pomoći su ljudi iz susjedne općine Fojnica: “Mi smo u kanjonu rijeke Željeznice u Fojnici dežurali 325 dana i noći, boreći se i istrajavajući protiv iste prijetnje kao i prijatelji iz Kruščice. Iz našeg iskustva savjetovali smo mještane Kruščice da u prvom redu pri blokadi prometnica budu žene. U našem slučaju to je upalilo jer zaštitari koje je investitor doveo nisu htjeli ići silom na žene“, objašnjava Robert Oroz, predsjenik Eko Gotuše iz Fojnice.
I sad, nažalost, dolazimo do trenutka s početaka ovog teksta, kako su zapravo žene Kruščice dobile veliku medijsku pozornost. Kažem nažalost, jer unatoč svim svojim poteškoćama i manama kroz koje prolazi poslijeratna BiH, nitko nije mogao očekivati da će se dogoditi ono što se dogodilo na mostu u Kruščici. Dana 24.08.2017. godine pripadnici specijalne policije brutalno su nasrnuli na žene koje su hrabro tijelima blokirale prolazak strojeva i početak radova.
„Sjele smo na most i povezale se rukama, muškarci su bili iza nas. Atmosfera je bila napeta i htjele smo izbjeći sukob muškaraca sa policijom. To nije bila obična policija već specijalci sa oklopima“, prisjeća se Maida Bilal, a zadnje čega se sjeća je, kaže, čizma ispred lica… „Nakon toga sam zatvorila oči i nastao je kaos, galama, suze i jecaji…“
Epilog: 18 ozlijeđenih mještanki, kao i jedan sin koji je pokušao zaštiti majku. Da stvar bude gora, u domu zdravlja Vitez odbili su im dati potvrdu o ozljedama pa su morali ići u susjedni Travnik.
Maida Bilal danas je aktivistica i glavna operativka u udruzi Eko Bistro koju su osnovali mještani. Maida ovu udrugu zastupa i u Koaliciji za zaštitu rijeka BiH. Osnivanje udruge i suradnja sa drugim udrugama u BiH samo je jedan od uspjeha mještana Kruščice.
„Prvo smo morali izmijeniti dosadašnje vodstvo mjesne zajednice“, u razgovor se uključuje Tahira Tibold, novoizabrana predsjednica MZ Kruščica. „Mislim da još nije zabilježeno u BiH, a i šire, da se na izbore za vodstvo MZ odazove više od 800 ljudi. Paralelno smo radili i peticiju protiv izgradnje MHE koju je samo mali broj mještana odbio potpisati. U selu postoji i romska zajednica koja je također uključena, a pazili smo i da u inicijativi budu predstavnici svih konstitutivnih naroda u BiH. Svjesni smo da smo , radi tolikog broja ljudi koji nam daju podršku, zanimljivi političkim strankama i možda smo upravo radi toga izabrali žene, koje nažalost nisu bile toliko politički aktivne u vodstvu mjesne zajednice”, ponosno ističe Tibold.
„Nama ove odluke dođu kao melem na ranu i daju nam snagu da ustrajemo“, komentira Harem odluku suda o zabrani gradnje dviju malih hidroelektrana
I tu nisu stali. Uz podršku Koalicije za zaštitu rijeka BiH angažirali su i odvjetnika koji ih zastupa u svim predmetima na sudu. Zahvaljujući tome sud je odbacio prekršajne prijave protiv žena za remećenje javnog reda i mira, a dobili su i spor protiv investitora za nepoštivanje procedura za izdavanje urbanističke i okolišne dozvole: “Ovom odlukom zabranjuje se i gradnja dviju malih hidroelektrana (od četiri planirane) i čekamo odluku suda o ponovnom postupku“, pojašnjava Hata Hurem koja ne ispušta mobitel iz ruku jer je u stalnom kontaktu sa odvjetnikom. „Nama ove odluke dođu kao melem na ranu i daju nam snagu da ustrajemo. Ovdje smo već više od 300 dana, nakupilo se svega a i svakodnevno nas provociraju na razne načine“.
Kad je ovo rekla u šatoru je nastao žamor jer se razbudio inat mještana. Isti onaj inat koji je zaustavio teške strojeve i specijalnu policiju. Muškarci koji su završili sa poslom i dolaze preuzeti dežurstvo uključuju se u razgovor i glasno poručuju: „Džaba im provokacije! Mi ćemo ovdje biti do kada bude potrebno“.
Privodimo razgovor kraju i pričamo o drugim problemima u selu. Apsurd je primjerice da pola sela nema vodovod, a sa izvora Kruščice se opskrbljuje grad Zenica. Apsurd je da je u selu uništena sva nekadašnja turistička infrastruktura, ali zato cvjeta ilegalna sječa šume. Nama ostaje dojam da su baš ovi ljudi Bosna i Hercegovina u svom najboljem izdanju, a sve ostalo oko njih je – Apsurdistan.
