Integriranje prirodnih vrijednosti u postupke odlučivanja

  1. Obavijestiti donosioce odluka i osobe odgovorne za razvoj politika o vrijednostima i koristima zaštićenih područja i zagovarati integraciju pitanja povezanih sa zaštićenim područjem sa sektorskim strateškim dokumentima;
  2. Inicirati raspravu među sektorima u vezi s prepoznatim vrijednostima i mogućim rješenjima za uklanjanje pravnih prepreka u provedbi inicijativa za održivi razvoj;
  3. Poticati sinergiju zakonodavstva i tijela nadležnih za upravljanje zaštićenim područjima (prostorno planiranje, prijevoz, gospodarstvo, poljoprivreda, šumarstvo, energija, turizam, ribarstvo, sektor voda) na nacionalnoj razini, probna rješenja za smanjenje/uklanjanje loših mjera (npr. tijela koja upravljaju zaštićenim područjem moraju plaćati naknadu za uređenje voda dok ekosustavi u zaštićenim područjima proizvode vodu i podupiru upravljanje vodom);
  4. Promicati održivu poslovnu praksu u sektorima koji se koriste resursima;
  5. Uzeti u obzir prirodne vrijednosti i potencijale utvrđene alatom za procjenu vrijednosti zaštićenih područja (PA-BAT) kao dobru osnovu za razvoj održivih financijskih mehanizama za zaštićeno područje, stvoriti argumente za zaštitu i razviti strategije kako bi se prihod vratio lokalnom stanovništvu;
  6. Omogućiti pristup financijskim sredstvima EU-a kao što su poticaji kroz program za poljoprivredu i okoliš;
  7. Organizirati redovite procjene alatom PA-BAT s lokalnim dionicima kako bi se ponovo procijenile vrijednosti i istražili najučinkovitiji načini kojima se od njih ostvaruje korist;
  8. Povećati razumijevanje društveno-gospodarske uloge zaštićenih područja što je neophodno za ruralno gospodarstvo u kojemu se nude prilike za povezivanje razvoja i očuvanje bioraznolikosti. Taj "novi" ruralni razvoj isto je tako važan alat za promjenu trenda depopulacije i napuštanja zemljišta.
    • Radna mjesta: informirati ministarstva financija i gospodarstva da su radna mjesta povezana s očuvanjem primarni izvor prihoda u mnogim upravljanim/procijenjenim zaštićenim područjima (odnosno 40 % u slučaju Hrvatske);
    • Turizam: razviti snažnu suradnju s turističkim sektorom na nacionalnoj razini (državne institucije, turističke organizacije i agencije) te raditi na strateškom razvoju kako bi se spriječilo propadanje prirodnih vrijednosti;
    • Aktiviranje lokalnog gospodarstva: razvoj zajedničkih mjera (obiteljska gospodarstva, udruge), pružanje marketinške potpore lokalnoj zajednici, upotreba povijesnog i lokalnog znanja (tradicijski obrti i prakse), brendiranje lokalne ponude (lokalni proizvodi, suveniri, usluge rekreacije, smještaja i prehrane);
    • Obrazovanje: omogućiti unos informacija iz sektora očuvanja prirode u nacionalne nastavne planove (osnovno i srednjoškolsko obrazovanje) te promicanje bliske suradnje s državnim tijelima za obrazovanje i znanost, uključujući sveučilišta;
    • Kultura: razvoj strategija za uključivanje potencijala kulture u gospodarsku korist za zaštićeno područje i dionike.

Bolje upravljanje zaštićenim područjem

  1. Osigurati redovitu i transparentnu razmjenu informacija među donosiocima odluka (lokalna državna tijela i uprava zaštićenog područja) u vezi s lokalnim razvojnim programima;
  2. Iskoristiti suradnju među različitim razinama uprave jer koristi zaštićenog područja imaju utjecaj i izvan granica parka;
  3. Razviti trajne mehanizme za konzultacije s dionicima (npr. vijeća dionika);
  4. Informirati i educirati lokalne zajednice i posjetioce o vrijednostima i koristima zaštićenog područja kako bi se povećala potpora lokalnog stanovništva, poslovnih subjekata, javnog sektora i javnosti općenito za zaštićena područja;
  5. Razmotriti kapacitete i resurse dionika u planiranju upravljanja i razviti primjerene mehanizme za podizanje i podupiranje njihove konkurentnosti;
  6. Upotrijebiti alat za procjenu vrijednosti zaštićenih područja u planiranju upravljanja i za razvoj stručnog osposobljavanja i obuke u skladu s utvrđenim vrijednostima;
  7. Naći prostora za ljude u zaštićenim područjima, raditi na rješenju specifičnom za lokaciju kako bi s omogućila zaštita prirode i ispunjavanje egzistencijalnih potreba lokalne zajednice: ukloniti administrativne prepreke, poboljšati provedbu pravnog i upravljačkog okvira kojim se regulira upotreba prirodnih resursa (biljke za hranu, ljekovite biljke, vađenje materijala, sječa šuma, lov i ribolov) u zaštićenim područjima i osiguravanje alternativnih načina za ekonomski razvoj, uvođenje ekoloških mjera u javnu nabavu.

Saznajte više

Priroda i ljudi

Saznajte više

Održivo poslovanje

Saznajte više

Vrijednost zaštićenih područja

Saznajte više