Rijetka su mjesta koja tako ostavljaju bez daha kao područje Nacionalnog parka Una. Vidite li Unu u Bihaću, gradu koji živi na toj smaragdnoj rijeci; u Kulen Vakufu, gdje se razvija turistički program; na Štrbačkom buku koji svojim čarobnim slapovima oduzima dah; u Martin Brodu gdje se u nju ulijeva Unac; ili na Japodskim otocima gdje se i vidra igra s turistima – osjećaj je uvijek isti: Una oduševljava! A takvi su i ljudi oko nje – opijeni prirodnom ljepotom, jednostavni, uvijek spremni provesti vas parkom, pokazati glavne atrakcije i ispričati razne legende.

Možda je prva pomisao da ne mogu baš svi biti takvi. No kad se dogodi da u jednom danu razgovarate s desetak različitih ljudi i da vas baš svi oduševe ljubaznošću i gostoprimstvom, onda to mora biti odraz cijele zajednice koja živi uz ovu rijeku.

Mitru Marčetu u Martin Brod je privukla ljubav. Suprugu, kojeg je upoznala u Beogradu, nije dolazila u obzir ideja napuštanja tog mjesta uz Unu. Kad je Mitra i sama prvi put prošetala Milančevim bukom, po čijoj legendi je cijelo mjesto dobilo ime, shvatila je da će i sama ovdje provesti ostatak života. „Tko bi poželio otići iz ovog raja?“, pita se Mitra dok šećemo drvenim mostom nad Unom. Od glasnih se slapova slabo čujemo, no ova sezonska radnica u Nacionalnom parku Una na to je već navikla. Prepričava legendu o djevojci Marti koja je svakodnevno prelazila Milančev buk kako bi se na drugoj strani obale sastala s mladićem u kojeg je bila zaljubljena. Jednog se dana okliznula na unsku sedru, pala i utopila u rijeci. Od tada se ovo mjesto zove Martin Brod.

„Ne djeluje kao sretna priča“, komentiram. No Mitru ništa ne može omesti u njezinu pozitivnom stavu. Kaže da slobodno vrijeme uglavnom provodi u svom plasteniku, u kojem radi i ostatak obitelji Marčeta, uključujući njezino dvoje djece. Svoje proizvode prodaju u mjestu, turistima i na širem području Parka. „Ne bojim se da nešto neću prodati – svi znaju da imamo kvalitetno, organsko povrće, kao i mliječne proizvode, a i one od pčela“.

Mitrina je obitelj, kao i 26 drugih obitelji koje žive u okolici Une, član Turističkog klastera Una. Ta je bajka službeno započela u martu 2017. godine, kada je osnovan drugi klaster u Bosni i Hercegovini. Idejno je, međutim, započela još 2013. godine, kad su u NP Una krenuli s pripremama za nominaciju za Europski certifikat za održivi turizam, za koji je jedan od uvjeta bio forum dionika.

Već na samom osnivanju klastera osjetila se pozitivna energija cijele zajednice. Kako je to postignuto?

„Proveli smo nekoliko dana zajedno na studijskom putovanju u Sloveniji, gdje smo svi shvatili koja je dobrobit zajedničkog rada. Sada više nitko ne može zaustaviti suradnju koju smo započeli“, zadovoljno priča Mitra spominjući druge članove s kojima ne osjeća konkurenciju, već apsolutno zajedništvo. A hvali se i prvom dobrobiti klastera koju sama osjeća – dobitnica je jednog od 10-ak malih grantova koji će joj omogućiti brendiranje njezinih ekoloških proizvoda.

Odlazeći iz Martin Broda prema Bihaću, zastajemo u Bosanskim Petrovcima, na eko imanju Čardaklije. Vlasnik imanja Zoran Radošević također je član spomenutog klastera. Domaća hrana koja se ovdje servira na dobrom je glasu, a naročito se hvale uštipci od heljde, koji savršeno pašu uz domaći sir i kobase.

„Inicijativa osnivanja turističkog klastera jedan od ključnih momenata da shvatimo koliko smo pojedinačno mali i što nam znači uvezivanje i partnerstvo, pogotovo kada je turizam u pitanju“, ističe Zoran Radošević.

„Specifičnosti i ljepote koje posjedujemo u ovom kraju daju nam ogromnu šansu i nadu da ćemo uspjeti. Inicijativa osnivanja turističkog klastera jedan od ključnih momenata da shvatimo koliko smo pojedinačno mali i što nam znači uvezivanje i partnerstvo, pogotovo kada je turizam u pitanju“, ističe Zoran dok uživamo u mezi. „Ljudi koji su se doživljavali isključivo kao konkurencija, u kratkom su se vremenu počeli osjećati kao partneri i iskreni prijatelji“.

Čardaklije su pravo mjesto za odmoriti se. Duboka hladovina šume pravo je osvježenje u ljetnoj vrevi, dok u zimskim mjesecima čarobne kućice za odmor, svaka s ognjem, pružaju pravo romantično utočište. Ovdje će se uskoro, uz sada već slasne zalogaje, servirati prvi kopun u Bosni i Hercegovini.

„Dobar zalogaj zapravo ostavlja najjači utisak na gosta. U nedostatku dobre, kvalitetne piletine, odlučili smo iskoristiti dugogodišnje iskustvo iz oblasti peradarstva te se početi baviti proizvodnjom mesa kopuna, koje kao eko proizvodnja pijetlova na otvorenom daje specifičnost ponude koja je vrlo cijenjena na trpezama“, priča Zoran čija je obitelj godinama imala farmu piletine. Iako je ideja o ovoj ekološkoj piletini već odavno prisutna, Zoran je djelomično također ostvaruje kroz mali grant koji je dobio kroz Turistički klaster Una. U skladu s tvrdnjom da među članovima klastera više nema konkurencije, tvrdi da će nadjevenog ili onog na ražnju, kopuna ponuditi i drugim ugostiteljima kako bi to bila jedinstvena ponuda kraja.

Kada se sagleda ponuda Turističkog klastera Una, tu se nalazi 30 ugostiteljskih objekata i 20 turističkih ponuda, od čega direktne koristi ima 300 obitelji, a indirektne više od 1000 ljudi.

Kada se sagleda ponuda Turističkog klastera Una, tu se nalazi 30 ugostiteljskih objekata i 20 turističkih ponuda, od čega direktne koristi ima 300 obitelji, a indirektne više od 1000 ljudi. Grant kakav je dobio i Zoran za svoje Čardaklije, omogućen je kroz WWF-ov projekt „Zaštićena područja za prirodu i ljude“, te je, kao što i sam naziv naslučuje, posljedica je dobre suradnje lokalnog stanovništva i Nacionalnog parka Una. Zbog konstantnog porasta broja posjetitelja, turistička ponuda oko samog parka trebala se poboljšati, a Klaster je to odlično prepoznao kao dobar trenutak za razvoj.

Grant koji je spominjala Mitra Marčeta, ali i četiri dodatna granta, za prijavu WWF-u uobličile su Aida Ramić i Elvira Fileković. Pravnice koje su osnovale udrugu Centar za održivi razvoj COR, i same su se prijavile, te također dobile grant koji im je omogućio dio primanja, ali i opremu za kancelariju.

„Ono što će naročito razveseliti druge članove klastera a što smo također dobile kroz grant jest pravna podrška Turističkom klasteru Una! Uz to, raspisat ćemo minimalno pet projekata za članove“, priča Aida u svojoj maloj kancelariji koja se nalazi u Bihaću, od Une udaljena svega stotinjak metara. COR, odnosno Aida i Elvira, Klasteru su se priključile tek na drugom zasjedanju skupštine.

„Prvi nam je vlak možda pobjegao, ali drugi nismo mogle propustiti“, pričaju dvije prijateljice koje se znaju još iz školskih klupa. Nezadovoljne odljevom stanovništva iz kraja, uvjerene su da svi trebaju pridonijeti boljem funkcioniranju lokalne zajednice. „Imamo što ponuditi u turističkom smislu, a trebamo djelovati i na području ruralnog razvoja. Drago mi je što mogu pomoći lokalnom stanovništvu u njihovim naporima da se ostvare kroz projekte“, ističe Aida dodajući da su svjesne da nije riječ o velikoj dobiti kroz projekte, ali je zadovoljstvo ljudi koji su dobili novčanu podršku ogromno.

Mogu li ove tri priče dočarati zajedništvo koje nastaje uz Unu? Odgovor na ovo pitanje dobili smo još iste večeri, kad se u spomenutim Čardaklijama okupilo dvadesetak predstavnika Klastera na jednom od njihovih uobičajenih susreta. Red rada, red zabave i zadovoljstva, iskren susret s rukovodstvom Nacionalnog parka Una… Sve je to dokaz da ova priča ima idealne temelje za uspješnu budućnost!